PRED IZBORE TREBA NASTOJATI FORMIRATI SAVJESTI NAŠIH VJERNIKA

Večernji list, tjedni prilog Kulturni obzor, Zagreb, 14. 02.1999., broj 250, godina VI.,
razgovor vodio Josip Danolić

Hrvatski teolog i filozof dr. Frane Franić, nekoć splitski nadbiskup i metropolit, objavio je djela: “De iustitis originali et de peccato originali iuxta Johannem Duns Scotum”, “Putovi dijaloga”, “Crkva danas i sutra”, “Bit ćete mi svjedoci”, “Povijest filozofije”… Nedavno mu je u nakladi Književnoga kruga iz Splita izišla knjiga “Crkva, stup istine, Uspomena na moje doktrinarne djelatnosti u II. vatikanskom saboru”.

Oče nadbiskupe, je li ova posljednja knjiga Vaše životno djelo?

Mislim da jest, jer je u njoj opisana sva moja duša iz koje je proizišao sav moj praktični život kao čovjeka, svećenika, profesora teologije (38 godina u splitskoj Visokoj teološkoj školi) i biskupski aktivni (38 godina) i umirovljenički život, eto već deset godina.

Što možete reći o Crkvi kao čuvarici vječnih istina? 

Za mene je crkvena zajednica bila nepogrešiva čuvarica vjersko-moralnih, od Boga objavljenih istina i etičkih istina prirodno-moralnog zakona. Naravno, Crkva ne monopolizira te istine za sebe nego pronalazi – ne samo u sestrinskim kršćanskim crkvama (pravoslavnoj i protestantskoj) nego i u svim drugim religijama, posebno hebrejskoj i islamskoj – tragove Božje mudrosti – logosa, po kojoj je Bog stvorio svijet tako da pjesnik može reći: “Priroda je knjiga po kojoj Višnji svojim prstom piše”. Prave su znanosti uvijek bile saveznice Crkve u otkrivanju i tumačenju vjerskih istina. Dosta je sjetiti se koliko su prirodne istine pomogle Crkvi tumačiti prvu glavu Svetoga pisma o stvaranju svijeta.

Tijekom Vašeg biskupovanja napadali su Vas is lijeve is desne strane.  Jedni su govorili da ste “narodni neprijatelj”, drugi su Vas proglašavali prijateljem komunista, premda ste u tadanjim homilijama najveću opasnost vidjeli u “crvenom zmaja”. 

U prvim godinama poraća, premda sam bio bolestan, progonili su me komunisti, živio sam pod trajnim prijetnjama smrću. Dapače, bila su inscenirana i linčovanja, kao što je bilo kamenovanje u župi Nova Sela Neretvanska 1953. godine. Iste godine u Makarskoj su organizirali barikade oko crkve, a šef milicije me je tada upozorio da ne idem u Gradac krizmavati, jer da mi ne može jamčiti sigurnost pred razbjesnjelom komunističkom omladinom u tom “ustaničkom selu”. Mene su pak branile skupine žena “lavica” i preko barikada ušao sam u crkvu.

Inscenirano je i paljenje benzinom u Okrugu Gornjem kraj Trogira. Sličnih pojava bilo je još u nekim župama. Sva su ta progonstva bila zbog staleških udruženja katoličkih svećenika, jer sam ih ja zabranio u svojoj biskupiji pod prijetnjom isključenja iz svake crkvene službe. Tako sam zaustavio te “đavolske udruge”, kako ih je nazvao kardinal Stepinac u pismu koje mi je uputio. Zbog svega toga izgubio sam u Splitu oba sjemeništa, đačko i bogoslovno, 1956. Papa Pio XII. bio je veoma zadovoljan mojim postupkom. No, nekoliko godina poslije, papa Ivan XXIII. rekao mi je da sam dobro učinio što sam zabranio ta udruženja, ali da nisam dobro učinio što sam primijenio kaznu. Rekao je: “Non andare coi pugni contro i comunisti” (Ne ići silom protiv komunista).

Začudio sam se toj korjenitoj promjeni u vatikanskoj crkvenoj politici u tako kratko vrijeme, pa sam ponudio Papi ostavku, ali me on nakon toga imenovao splitskim rezidencijalnim biskupom. Na Koncilu sam tražio da se osudi marksistički ateizam, no, poslije je Sabor donio odluku da neće nikoga osuđivati. A glede moga nastojanja da u svojoj biskupiji uspostavim “jasan i razborit dijalog” s komunistima, moja je savjest čista. Nastojao sam provoditi upute Sabora. Crkva se bila opredijelila za dijalog. Bilo je napadaja i od “lažne braće” u Crkvi.

Kao profesora dogmatike zaokupljala su Vas najviše pitanja O Crkvi u sebi i odnosa Crkve sa svijetom, posebno u komunističkim zemljama. Kako gledate na ekleziološka pitanja u poslzjekomunistíčkim zemljama ili zemljama nove demokracije? 

Na žalost, narodi su nestalni u svojim opredjeljenjima. Slikoviti “crveni zmaj” veoma je lukav pa na obećanja o raju na zemlji osvaja mnoge. To opažamo gotovo u svim zemljama bivšega komunističkoga režima. Još ostaje Hrvatska da je prevari taj “crveni zmaj” koji zavodi siromašne slojeve naroda obećavajući visoke mirovine, visoke invalidnine, visoke plaće radnicima, izjednačenja u plaćama svih građana itd. Nije dosta prije izbora reći: “Glasujte svi prema svojoj savjesti!” Treba nastojati formirati savjesti naših vjernika, jer oni nas očekuju da im jasno prozborimo.

Nedavno je potpisan međudržavni ugovor između Svete Stolice i Republike Hrvatske, ostajete li Vi pri svom stavu izamisli o Crkvi siromašnih? 

U ovom se pitanju nalazi moja, rekao bih, temeljna misao, za naše doba veoma važna. O Crkvi siromašnih održao sam na Koncilu 1963. godine veoma zapažen govor. Tadašnje komunističke talijanske novine “Paese sera” pisale su da je to do tada najnapredniji govor održan na Koncilu.

Tada sam rekao da je Tridentinski sabor Crkvu reformirao u celibatskoj čistoći svojih svećenika i biskupa, da je Vatikanski I. sabor reformirao te svoje službenike u poslušnosti biskupima i papi, a da ovaj Sabor treba reformirati svoje vjerske vođe i čitavu Crkvu u evanđeoskom siromaštvu koja se danas svojim životom treba prilagoditi siromašnom proleterskom sloju društva, a ne uspostaviti neki feudalni ili kapitalistički život, osobito svojih vjerskih vođa, da se Crkva tako što više približi narodu.

Što je Crkva u svojoj povijesti bila sličnija svom siromašnom učitelju Isusu Kristu iz Nazareta, to je bila autentičnij a, Bogu bliža, svetija i uspješnija u širenju vesele vijesti Evanđelja. Ja sam tada postavio, u tom kratkom govoru, načelo: “Crkva treba živjeti od dobrovoljnih doprinosa svojih vjernika, a ne od dobara koje joj donose prihodi po kapitalističkom sustavu”. Uzgred, tada su splitski komunisti kritizirali taj moj govor, jer da oni ne žele stvarati “siromašno društvo”, nego “bogato”. Ja nisam govorio o Crkvi bijednika, o Crkvi prosjaka, nego o siromaštvu koje ne robuje novcu nego novac upotrebljava kao sredstvo za život. Sveti Pavao kaže: “Tko ne radi, neka i ne jede”. Bolje su me dakle razumjeli talijanski komunisti nego neki naši Splitski boljševici!

U središtu Vaših koncilskih intervenata bio je i intervent o liturgijskim jezicima. Pobjeda staroslavenskoga jezika na Koncilu bilo je i njegovo utmuće. Što mislite je li Crkva izgubila na mističnosti s obzirom na žive nacionalne jezike koji su u liturgijskoj uporabi? 

U svim svojim interventima zalagao sam se u prvom redu za uvođenje živih narodnih jezika u svetu misu i svete sakramente. Ako se to ne bi usvojilo, onda barem da nam ostane privilegija staroslavenskoga jezika. A budući da sam veoma volio i latinski jezik, predložio sam u drugom govoru da taj jezik ostane službeni jezik Crkve i da ostane obvezatan za svećenički časoslov. Tako je slično Sabor i zaključio o časoslovu, a za misu i sakramente Sabor je zaključio da bitni dijelovi moraju biti u latinskom jeziku, “salvi privilegio cuiusdam”, a to se odnosilo i na naše glagoljaštvo.

Međutim, nakon Sabora, papa Pavao VI. svojom je osobnom vrhovnom vlašću dopustio upotrebu živih narodnih jezika u čitavoj svetoj misi, u svim dijelovima. Tako je on pokopao latinski i staroslavenski jezik u Crkvi. Ne držim da se vjerski misticizam sastoji u molitvi nerazumljivim jezikom nego u neposrednu zrenju božanskih otajstava i u neposrednom unutarnjem proročkom govoru s Bogom, nazočnim u svima nama.

Za Vas je neupitno Marijina posredništvo. Koja je Marijina uloga u suvremenom svijetu? Što kažete o njezinoj ulozi u Međugorju? 

Činjenica je da su Marijina svetišta brojna u svim katoličkim narodima. Najpoznatija su i najposjećenija danas Marijanska svetišta u Lurdu, Fatimi i Međugorju. Ja sam pristaša i podržavatelj u Crkvi brojnih karizama koje sveti Pavao nabraja u svojim poslanicama, proroštvo, tjelesna čudesna ozdravljenja i slavljenje Boga u “drugim jezicima”, što sam ovih dana čitao i u papinoj poslanici “Fides et Ratio” (Vjera i razum) u talijanskom prijevodu. Tu je govorio o misticizmu i o potrebi obnove metafizike u filozofiji i teologiji. Meni nije bilo teško, nakon nekih mojih osobnih iskustava, prepoznati Gospinu nazočnost u Međugorju, koja govori već osamnaestu godinu preko svojih izabranih vidjelaca i tako priznati autentičnost tih Marijinih pojava. Ali se treba čuvati i lažnih viđenja i slušanja, jer takvih lažnih proroka je uvijek bilo i uvijek će ih biti.

Čuo sam da ste govorili o trećoj fatimskoj tajni, odnosi li se ona na slom komunizma ? 

Nisam upućen u sadržaj treće fatimske tajne. Kažu da se odnosi na Treći svjetski rat, ako se ljudi ne obrate s Bogu. U tomu se donekle slažu suvremeni proroci, do kojih mnogo držim, to jest gospođa Vassula Ryden i don Gobbi. Ali Bog nam ne daje proroštva da godi našoj znatiželji nego da nas potakne na obraćenje. Dakle, budućnost nam je ipak skrivena, Jer je ona skrivena čak “i Sinu, a otkrivena samo Ocu”, kako reče sam Isus.

Koliko je Sotona djelatan u Crkvi i u svijetu, jer je i papa Pavao VI. rekao da davao postoji. Postoji li on doista i koja su njegova djela?

Više sam puta razgovarao s papom Pavlom VI. On je bio na Koncilu kao kardinal i papa, veliki optimist s obzirom na otvaranje Crkve svijetu. Ali je u posljednjim godinama svoga pontifikata rekao da je đavolski dim pao na mnoge umove u Crkvi. Rekao je i to da smo se mi otvorili svijetu, ali da je taj svijet većinom grešnički svijet koji prodire svojim grešničkim duhom u Crkvu, pa je tako danas najveća opasnost za Crkvu pretjerano prilagođivanje (aggiornamento) Crkve svijetu, to jest sekularizam u Crkvi, u crkvenoj dogmi i moralu.

Na hrvatskom tlu švrljaju različite sekte. Čega je to znak? 

U posebnu opasnost za našu Crkvu iza naš hrvatski narod spadaju sekte. Širenju sekta pogoduje naša više puta mlaka vjera pa oni (sekte) tu ulaze među nas, ali ne obraćaju ateiste, nego te mlake kršćane, a često i siromašni svijet kojemu oni nude materijalnu pomoć da ih privuku ksebi. Te su sekte nastale iz protestantizma. Oni obično uzmu jednu veliku ideju iz Evanđelja i s oduševljenjem je propovijedaju. Neki dobri kršćani ili naše dobre bake padaju na lijepak iz neznanja. Zato bi se trebalo u propovrjedima i katekizmu osvrnuti na te sekte i odvraćati naše vjernike od njih.

Vi ste utemeljitelj i respektabilnog teološko-filozofskog časopisa “Crkva u svijetu ”. Kako ocjenjujete taj časopis danas?

Nakon Koncila sam ustanovio časopis “Crkva u svijetu”, bi obrađivao baš odnose Crkve prema našem konkretnom društvu. Taj je, dakle, časopis bio određen za intelektualne krugove. Najprije je bio pod vodstvom biskupa naše metropolije. I ja sam bio nekoliko godina glavni i odgovorni urednik. Danas je taj časopis postao službenim glasilom nase Visoke teološke škole. Želio bih da ta znanstvena revija ostane vjerna II. Vatikanskom saboru kako taj Sabor tumače papa i biskupi koji su u hijerarhijskom zajedništvu s papom i da tako ostane vjerna našoj hrvatskoj rimokatoličkoj vjerskoj predaji.

Preuzvišeni, koliko dnevno molite i kako vidite suvremeni svijet iz molitve u trećem kršćanskom tisućljeća? 

Molim pet sati na dan. To sam obećao Gospi u Međugorju, pa se toga obećanja nastojim držati. U tom vremenu molitve dolaze mi misli i odluke mnogo više nego u radnom vremenu. U Bogu se jedno može naći svoj mir i vedar pogled u budućnost. Danas je glavni neprijatelj našoj Crkvi sekularizam u teologiji i katekizmu. Jednom rječju, odbacuje se kao zastarjelo metafizičko mišljenje i ubacuje se pozitivističko. Metafizički pojmovi u današnjoj liberalnoj teologiji postaju samo simboli, jer se s pozitivističkom filozofijom drukčije ne mogu rastumačiti teološko-filozofske tajne. Tako imamo dvije vrste nove evangelizacije i ja ne vidim kako će se i kada napraviti prihvatljiva sinteza, osim da se ispune Kristove riječi: “Kada dođe Sin Čovječji u svojoj slavi hoće li naći vjere na zemlji”.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s