BISKUPI NISU KAZALI „NE“ MEĐUGORJU

Mons. Frane Franić, splitsko-makarskí nadbiskup u miru
Slobodna Dalmacija, 27. lipnja 1997.

U svezi sa člankom, objavljeni u Slobodnoj Dalmaciji od 18. 6. 1997. godine str. 14. pod naslovom “Biskupska konferencije nije preporučila Međugorje…”, u kojem se članku spominje i moje ime, molim Vas da objelodanite i ovaj moj odgovor.

Jesu li biskupi bivše konferencije Jugoslavije priznali Međugorje kao mjesto hodočašća?

Spomenuti naši biskupi su na svojoj posljednjoj sjednici BKJ ovo zaključili o međugorskim pojavama: „Na temelju dosadašnjih istraživanja ne može se ustvrditi da se radi o nadnaravnim ukazanjima i objavama”.

Tumačenje ove prve rečenice bilo je na dva načina prikazano: Neki su teolozi i biskupi tumačili da su time biskupi definitivno osudili i odbacili nadnaravnost međugorskih pojava. Drugi su pak biskupi, teolozi i svi oni koji su priznavali i hodočastili u Međugorje ispravno tumačili da biskupi nisu rekli da ukazanja i objave u Međugorju proglašavaju kako nisu nadnaravni, nego da se još ne može utvrditi da su nadnaravni i da zato biskupi, u daljnjem tekstu svoje izjave, na plenarnoj sjednici u Zadru, 11. travnja 1991. godine, naređuju svojoj Komisiji da i dalje istražuje naravnost ili nadnaravnost tih pojava. S obzirom na priznanje Međugorja kao hodočasničkog mjesta biskupi su na spomenutoj sjednici u istoj izjavi napisali:

„Međutim, brojna okupljanja vjernika s raznih strana koji su Međugorje dolaze potaknuti vjerskim i nekim drugim motivima zahtijevaju pozornost i pastoralnu skrb u prvom redu dijecezanskog biskupa, a s njim i drugih biskupa, kako bi se u Međugorju, i povezano s njime, promicala zdrava pobožnost prema Bl. Dj. Mariji, u skladu s učenjem Crkve.  U tu svrhu biskupi će izdati i posebne prikladne liturgijsko-pastoralne smjernice“.

I o tom su dijelu teksta nastala dva divergenta tumačenja. Prvo tumačenje tvrdi da biskupi nisu priznali Međugorje kao hodočasničko mjesto. Drugo tumačenje, koje se meni čini, kao i ono prvo, posve ispravno, tvrdi da su biskupi tom izjavom PRIZNALI Međugorje kao hodočasničko mjesto, za koje će se oni skrbiti da djeluje u „skladu s učenjem Crkve”

Prvih dana lipnja ove godine nadbiskup tajnik Sv. Kongregacije za nauk vjere izjavio je: „Ništa se nije promijenilo od procjene Crkve događanja u Međugorju od onoga kako su ta događanja procijenili biskupi ex Jugoslavije u Zadru ll. travnja 1991.“

On je dodao: „Iz svega što je rečeno proizlazi da SLUŽBENA HODOČAŠĆA u Međugorje, shvaćenog mjestom vjerodostojnosti Marijinih ukazanja, ne mogu biti organizirana niti na župskoj, niti na biskupskoj razini, zato što bi to bilo u nesuglasju s onim što su rekli biskupi iz bivše Jugoslavije u navedenoj izjavi“.

Međutim, nadbiskup Navarro Valis, glasnogovornik Vatikana, je dopunio tu izjavu svoga kolege nadbiskupa Bertona protumačivši je na ispravan način, uzevši u obzir da je nadbiskup Berton bio samo zabrinut za doktrinalni vid svoje izjave, na ovaj način: „Ne može se ljudima reći da ne idu onamo, tj. na hodočašće u Međugorje sve dok se ne dokaže da su ukazanja lažna. To još nije dokazano. Svatko, dakle, može ići onamo, ako želi“.

Nadodao je: „Kad katolik u dobroj vjeri nekamo ide, on ima pravo na duhovnu skrb Crkve. Dakle, ne brani se svećenicima PRATITI putovanja koja su organizirali laici za Međugorje”. (Usp. Catholic News Service, od 21. kolovoza 1996. godine).
Svoju je izjavu nadbiskup Navarro ponovio nakon izjave nadbiskupa Bertona i dodao: „Ono što je nadbiskup Bertone rekao, moglo bi se, na žalost, shvatiti na previše uzak način. Ali Crkva ili Vatikan nikada nisu rekli Međugorju NE!”

Naši su biskupi, odmah pri početku međugorskih ukazanja, početkom listopada 1982. godine, dali izjavu da „nisu dopuštena u Međugorje SLUŽBENA HODOČAŠĆA”. Odmah je jedan od biskupa na slijedećoj plenarnoj sednici BK ex YU predložio distinkciju da time nisu zabranjena „PRIVATNA HODOČAŠĆA” u Međugorje. Ta je distinkcija imala sretan početak i sretan put sve do danas pa ju je eto službeno sada potvrdio i glasnogovornik Svete Stolice nadbiskup Navarro Valis.

Ne bih dakle želio da ova razjašnjenja u Slobodnoj Dalmaciji pomute bratsku i biskupsku ljubav i međusobno iskreno poštovanje između mene i vrlo poštovanoga mostarskog biskupa dr. Ratka Perića. Ako uspijem ikada doći u Mostar, nadam se da ćemo se bratski zagrliti, kao što smo se bratski zagrlili msgr. Pavao Žanić i ja prigodom proslave moje dijamantne mise 15. 12. 1996. godine. Jer Blažena Djevica Marija ne želi da se, zbog Nje, njezina ljubljena djeca, a to su svi ljudi, a na poseban način njezini biskupi svađaju, nego želi da se između sebe ljube i da budu jedno. Gospa je naime Majka svetoga Jedinstva.

 

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s