KARDINALA STEPINCA SMATRAM PRAVIM SVECEM

ZAZVAVŠI NJEGOVO IME SPAŠEN SAM OD SIGURNE SMRTI!

Panorama, 20. prosinca 1995. str. 5, Zagreb
Dr. Frane Franić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit u mirugovori o svome čudesnom ozdravljenju, o pritajenim komunistima i o politici predsjednika Tuđmana

Dr. Frane Franić rođen je 1912. u Kaštel Kambelovcu. Bogosloviju završava u Splitu, gdje je 1936.g. zaređen za svećenika. U Rimu je, na Gregorijani, 1941. doktorirao iz dogmatske teologije. Po povratku u Split, tijekom rata, službovao je kao zatvorski kapelan za vrijeme talijanske okupacije, a potom kao prefekt i profesor u sjemeništu i bogosloviji. „Mi smo ovdje u Dalmaciji 13 stoljeća, a Mussolini je to područje proglasio Italijom. I danas njihova gospođa Susana Agnelli želi pripojiti našu Dalmaciju Italiji. Iz Splita je iselilo stotinjak Talijana tijekom drugoga svjetskog rata, a nas tu ima milijun Hrvata ikako onda mogu nas pripojiti Italiji? Oni kažu da je Venecija tu bila 400 godina, a ja kažem da jei ona bila okupatorska” reći će dr. Franić.

Od 1960. je splitski biskup, a 1969. postaje splitsko-makarski nadbiskup i metropolit. Danas, nakon umirovljenja 1988. godine, živi povučeno od javnosti u kompleksu konkatedrale Svetoga Petra koju je sam dao sagraditi. Iduće godine nadbiskup Franić slavi 60. obljetnicu misništva dijamantnu misu. Priprema knjigu testament koja će, kako je rekao, izazvati nemalo zanimanje naše javnosti.

Kako ste, gospodine nadbiskupe, doživjeli komunizam?

Moj cjelokupni svećenički, biskupski, nadbiskupski i profesorski rad odvijao se u komunističkom sustavu. Zelio bih poručiti današnjim mladima da trebaju biti oprezni kada je u pitanju taj bezbožni sustav. A oni koji su nas do prije pet-šest godina ubijali i progonili crkvu, i danas govore da su to radili jer je bilo takvo vrijeme! To znači da oni ni danas ne priznaju nemoralnost svojih djela, iako priznaju da su ona bila protiv čovjeka, ako ne i protiv Boga. Možda bi da opet dođe njihovo komunističko doba radili isto. Prema tome pitam kako može jedan katolik kršćanin imati povjerenja u takve stranke.

Kada Vam je bilo najteže a tome i vremenu? Hoćete li nam posvjedočiti događaje iz ljeta 1953. godine?

Ponajprije, komunisti su tada htjeli Katoličku crkvu u Hrvata otcijepiti od Rima. Pokušali su to još sa zagrebačkim nadbiskupom Alojzjem Stepincem, a kad nisu uspjeli osudili su ga 1946.g. na 16 godina robije. Dvije godine su komunisti i mene na to na govarali. Vicko Krstulović me poklonima za Božić i Uskrs pokušavao kupiti da prihvatim komunističku ideju otcjepljenja od Vatikana Nuđen mi je povrat biskupske palače koju su nacionalizirali, obećavali su da će uvesti vjeronauk u školu itd. Govorili su da ćemo imati velike plaće, moći propovjedati o Bogu, Gospi i Isukrstu, sve što želimo.

Ujesen 1952. Vicko Krstulović mi je rekao kako među svećenstvom postoji pokret koji će podržati otcjepljenje od Svetoga Oca i da će podržati ustoličenje hrvatskog patrijarha. Govorili su: „Što će vam Papa? I mi komunisti smo se odrekli Moskve, pa se i vi možete odijeliti od Rima i Pape”. Odgovorio sam kako je to politički čin, pa kako su se danas odrekli Moskve, sutra će se s njome opet spojiti. A ja sam katolički biskupi ako se odreknem Pape odrekao sam se Boga i svoje Katoličke crkve. Ako zaniječem jednu vjersku istinu, sve sam zanijekao. Tada bih upropastio svoju dušu, a ja svoju dušu ne mogu pokloniti.

Što se dalje zbivalo? Jesu li Vas ostavili na miru?

Uslijedili su sustavni fizički progoni. Posebice su mi u živom sjećanju ostali teški trenuci kada sam išao na krizmu u područje Neretve, a sa mnom su bili don Frane Bego i fra Mate Rakić. Posebno pamtim uzvisinu zvana “Vekića stine”, gdje me opkolilo desetak naočitih momaka s kamenjem u rukama. Tada mi je pristupio jedan od njih, psujući i upitavši me: „Razbojniče, tko te ovamo poslao?” Odgovorio sam da me poslao Papa, na što on odvrati: „I Papa je razbojnik kao iti. Ovdje te narod ne trpi, moraš ići.” Na to sam rekao: „Evo, ja sam tu među vama, pa ako vam je zapovijeđeno ubijte me odmah. Ja odavde neću bježati!” Bio sam siguran da će učiniti ono najgore, ubiti me. Jedan među njima će na to: „Mi nikoga ne sudimo bez suda”. Tada mi je malo laknulo. Otišli smo među narod koji nas je dočekao s nezaboravnim oduševljenjem.

Jeste li oprostili svojim progoniteljima?

Nije to baš savršeno opraštanje, jer nisam svetac, ali sam uložio napore koliko sam mogao da me mržnja ne bi osvojila. Neka im Bog oprosti! Često mi je bilo žao što me nisu maznuli po glavi i skončali mi život. Govorio sam tada u sebi: „Blaženi Staljin koji je ubijao u jednome trenu, jer ovi mi danomice ispij aju krv, kap po kap”. Zbog tih stresova dobio sam dijabetes. Tada su i moji svećenici, kao i narod po župama, govorili neka nas, ako treba, sve zajedno pobiju. Bilo je to herojsko doba naše crkve. To je bila vjera mučeništva. Činilo mi se kako bi smrt bila trajno oslobođenje od tih muka, jer su mi živci stradavali. Moja je majka, kad sam je posjećivao u Kaštelima govorila: „Sinko, nemoj im popuštati, makar te i ubili”. A ona je ubrzo umrla od velike muke.

Za Božić 1959. sam teško obolio od septičkog paratifusa i liječio se devet mjeseci u zagrebačkim i švicarskim bolnicama. Tijekom dva mjeseca imao sam temperaturu 40 do 41°C. Tih dana, u veljači 1960. Godine, saznao sam da Stepinac umire, a kada sam čuo da je umro zazvao sam njegovo ime u pomoć. Istoga trenutka temperatura se normalizirala. To osobno smatram čudom iako ga se teško može dokazati, jer sam pio lijekove.

Kako ste doživljavali kardinala Stepinca?

Smatrao sam ga pravim svecem i mučenikom. Jedanput sam ga posjetio u Krašiću Bilo je to 1954. godine, kada sam postao apostolski administrator, nakon sto se tadašnji splitsko-makarski biskup Bonefačić povukao, jer više nije mogao trpjeti torture i mučenja.

Jeste li vjerovali da će komunizam pasti još za Vašega života?

Još sam 1989. vjerovao da će komunizam trajati barem još stotinu godina. Uspoređivao sam to komunističko doba s vremenima progona kršćanstva u prvim stoljećima poslije Krista. Vjerujem, kao što je to i Papa kazao, da se tu dogodila Božja intervencija, a on je još rekao da je pad komunizma predvidjela Gospa u Fatimi i Međugorju.

Je li, ipak, moguć dijalogs (bivšim) komunistima?

Da, O čemu sam i pisao u knjizi “Putovi dijaloga”. Zagovarao sam dijalog i s komunistima, usprkos tome što su pobili 600 svećenika i bezbroj vjernika Hrvata. Zašto? I Papa Pio XII., kojega su smatrali najvećim antikomunistom, poslao je svoga delegata da vodi dijalog s komunističkim vlastima. Crkva je uvijek, na ovaj ili onaj način, vodila dijalog, u svim vremenima i sustavima, počevši od prvih stoljeća progona kršćanstva.

A ekumenizam, dijalog s pravoslavcima Srbima?

Ono što se sruši, teško se popravlja na materijalnom planu, a na duhovnome još teže. Teško je sada uspostaviti povjerenje. Ako se prisjetimo one poslanice patrijarha SPC, gospodina Germana, upućene kardinalu Kuhariću 1989. godine, onda vidimo da se povjerenje teško obnavlja. Patrijarh u toj poslanici ističe kako je preduvjet suradnje to dase katolici odreknu tobožnjeg učenja Katoličke crkve da pravo na život imaju samo oni ljudi koji posjeduju čitavu istinu, a to je samo Katolička crkva, dok svi drugi nemaju pravo na život. Kad bi naša Katolička crkva bila takva, bila bi to razbojnička crkva. A SPC je uvjerena da mi to naučavamo. Takođeru toj poslanici stoji da se odreknemo hrvatskoga jezika,

Jer taj ne postoji, već postoji samo hrvatsko-srpski ili srpsko-hrvatski. To su, po patrijarhu Germanu, dva temeljna preduvijeta da bi se s nama moglo razgovarati. Pa, kako to razumjeti? To jedino može samo Bog.

Ali, mi se dijaloga ne možemo odreći, jer je to jedino sredstvo kojim se Crkva legitimno služi. Valja držati otvorena vrata ljubavi, ali ne njihovoj velikosrpskoj ideologiji. Moramo biti svjesni što takvi misle, moramo biti operzni i u razgovoru veoma razboriti. Što na primjer, znači nekakva njihova deklaracija o miru, kad misle suprotno?

Jer, njihovi episkopi nisu ni spomenuli svoje četnike za bezbrojna zvjerstva nad našim hrvatskim ljudima u Vukovaru, Dubrovniku, za protjerivanje Hrvata i Muslimana iz Banja Luke… Nikada nisu uputili niti jednu riječ osude! A naš kardinal Kuharić je u svojim propovijedima često opominjao naše ljude da ne čine nedjela. Zato mislim da to zlo, velikosrpski fašizam, u ime morala i pravde, treba pobijediti.

Kako Vi, gospodine metropolite, osobno doživljavate Papu Ivana Pavla II?

On je prijatelj nas Hrvata, a osobno ga smatram svojim prijateljem, to mi je potvrdio i nuncij Montalvo rekavši da me je Papa uvijek štitio i vrlo poštovao, kao i našu Crkvu i hrvatski narod.

Sveti Otac je izrazio želju da pohodi Međugorje. Kako Vi doživljavate taj po mnogima kontroverzni religiozni fenomen?

U svome sam duhovnom životu uzeo dnevno tri sata molitve i meditacije, što sam održavao redovito tijekom profesorskog i biskupskog života. A kada sam išao u mirovinu, Gospa mi je u Međugorju savjetovala još barem jedan sat molitve dnevno. Gospa mi je rekla da se više molim i da je osobito važna kontemplacija i svakodnevno razmatranje Božje riječi iz Časoslova, kao i molitva krunice iz sva tri dijela, tako da svaki dio traje pola sata. Također i svakodnevni ispit savjesti. Za braću svećenike predlažem, kao što je Gospa poručila, tri sata molitve dnevno, a kada idu u mirovinu barem još pola sata više.

To sam čuo od Majke Božje i toga se redovito držim. Mnogi me pitaju što sam čuo od Gospe, pa im to sada kažem.

Zašto ljubomorno, samo za sebe, čuvate originalnu crvenu kapicu kardinala Stepinca?

To je za mene i našu nadbiskupiju dragocjena uspomena i ne bih je dao ni Muzeju na Kaptolu, ni Krašiću. Na taj je način Stepinac i Simbolično prisutan u splitskoj crkvi. Stepinčev duh je vladao za vrijeme progonstva naše Crkve nakon drugog svjetskog rata, a posebice od 1953. Do šezdesetih godina. Ističem njegov duh mučeništva, a on je bio čovjek duboke vjere i veliki domoljub. Osoba pravog kršćanskog domoljublja. On nije mrzio nikoga, nije mrzio ni Srbe, ali je dostojanstveno branio sebe i svoj narod od nepravednih optužbi.

Je li u Crkvi u Hrvata pobijedila Stepinčeva Crkva?

Pridružujem se mišljenju da je pobijedila Crkva mučeničkom vjerom Alojzija Stepinca. Ako ćemo svoju budućnost graditi na toj i takvoj vjeri, onda mirno odlazim s ovoga svijeta. Međutim, ako prevladaju već prisutne ateističke tendencije, strahujem da će biti puno teže. Dodao bih samo to da je Stepinac bio jedan, a svi smo mi njegovi epigoni, njegovi istinski štovatelji koji želimo slijediti njegovu liniju.

Dvojite li možda o povratku komunističkog sustava u Hrvatsku? Neke zemlje, kao što su Mađarska i Poljska, opet su izabrale stranke ljevice?

Ne bih isključio taj povratak, iako bih ga smatrao tragičnim za našu domovinu. Naime, u nekim socijalističkim strankama prikrivaju se boljševički komunisti kojima su krvave ruke do ramena, a neki žive još i danas u Splitu. Kad ih sretnem, okrene mi se utroba. Prema tome, ovi koji su organizirali partije, makar se one zvale i socijalističe, i dalje dan i noć rade i dijele zadatke. U tome im, siguran sam, pomaže komunistička internacionala. Uvjeren sam, jer neke i poznajem, da dolaze iz Italije i tu održavaju sastanke. Njihov je rad ponajprije protucrkveni.

Kakav je danas odnos Crkve i naše hrvatske države?

Mislim da od hrvatske države nismo mogli očekivati otvorenije odnose, jer nam je dana sloboda djelovanja na svim područjima. Čitav nam je javni život otvoren, a ovisi samo o našoj sposobnosti kako ćemo to raditi i međusobno usklađivati.

A kakav je odnos Crkve s vladajućom strankom i kako Vi osobno doživlJavate hrvatskog predsjednika?

Smatram ga karizmatskim vođom, unatoč učestalim kritikama nakon Daytonskog sporazuma. Mislim da je taj čovjek veoma zreo i iskusan, a Smatram ga velikim humanistom i pobornikom kršćanske civilizacije.

Dr. Tuđman djeluje poput iskusnog sveučilišnog profesora nasuprot prvaka drugih stranaka koji su poput nadarenih studenata koji povremeno postavljaju inteligentna pitanja. On sagledava cjelinu stvari.

 

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s