MEĐUGORSKE PORUKE SU NADNARAVNE

NADBISKUP U MIRU DR. FRANE FRANIC GOVORI O MEĐUGORJU I TVRDI:
„MEĐUGORSKE PORUKE SU NADNARAVNE“

Glas mira, Broj 7, studeni 1993., str. 8-11.

Splitsko-makarski nadbiskup u miru dr. Franić jedan je od najcjenjenijih biskupa crkve u Hrvata. Poznat je i priznat u Katoličkoj crkvi kao dobar i mudar biskup, koji se na najbolji način znao suprotstaviti marksističkom ateizmu. Predvidio je raspad komunizma prije nego što su mnogi o tome kod nas i razmišljali. Nadbiskup u miru dr. Franić također je poznat u javnosti i po svojim stavovima o fenomenu Međugorja, o čemu najvećim dijelom i govori u ovom razgovoru za „Glas mira”.

Oče biskupe, Što za Vas znači Međugorje i kako osobno doživljavate fenomen Međugorja?

Fenomen Međugorja doživljavam kao nastavak Gospinih poruka u Lurdu i Fatimi. Te poruke pozivaju suvremeni svijet na obraćanje Bogu pomoću molitve, pokore, osobito posta, i međusobnog pomirenja među osobama, narodima, vjerama i kulturama, i to preko dnevnog opraštanja i bratske ljubavi. To nije ništa drugo do opetovanje Kristove opomene, u kojoj se kaže „Ako se ne obratite, svi ćete poginuti”.

Vaš stav prema Gospinim porukama iz Međugorja sličan je ili gotovo identičan stavu mnoštva hodočasnika koji tvrde da su u Međugorju doživjeli nešto što se teško može objasniti riječima?

Ja sam u Međugorju osobno doživio vrlo dubok religiozni unutarnji poziv da se sam moram obratiti. Slično doživljavaju na tom svetom mjestu i brojni drugi hodočasnici iz cijelog svijeta. Znamo kako je Bog svuda prisutan sa svojom milošću i da nije vezan ni uz koje mjesto s obzirom na dijeljenje svojih milosti, iako znamo i to da su, od početka Crkve, postojala neka mjesta u kojima je Bog dijelio obilnije svoje milosti tjelesnog i duševnog ozdravljenja. Ja sam shvatio da je danas jedno od takvih mjesta u svijetu baš Međugorje. To sam dakle upoznao po obilnim plodovima takvih ozdravljenja koja su se događala i koja se događaju u Međugorju.

Osim toga, doživio sam jedan poseban, za mene čudesan doživljaj, koji me utvrdio još jače u uvjerenju da su poruke Gospine u Međugorju autentične. Ja nisam nikada vidio Gospu, a o spomenutom doživljaju više volim sada šutjeti, jer su implicirane druge osobe. A to sam sve zabilježio i ostavio u svom arhivu kao tajnu, koja se može otkriti nakon 30 godina poslije moje smrti, ako nekog bude zanimalo. Riječ je o jednom ispunjenom proroštvu. Od tada za mene vrijedi ono Isusovo pravilo: „Po plodovima se poznaje stablo”.

Katolička crkva do sada nije negirala, ali ni ne pridaje važnost Međugorju kao svetištu u koje, kao i u Lourdes i Fatima, hodočasti veliki broj vjernika. Je li razumljiv tako oprezan stav Crkve?

Mislim da nisu ni lurdska ni fatimska ”ukazanja” priznata od Crkve kao nadnaravna ukazanja, pa nitko u njih ne mora vjerovati, osim onoga tko se uvjerio da su zbilja nadnaravna. Crkva samo izjavljuje da u porukama nema ništa protivno javnoj Objavi Božjoj, koja je završena smrću posljednjeg apostola i daje slobodu kulta u tom svetištu, što su naši biskupi neočekivano dali za Međugorje. Stoga sam od naših biskupa očekivao izjavu o tome da li ima u međugorskim porukama nešto protivno objavi Božjoj i, ako ima, što je to, kako bi teolozi mogli na međunarodnoj razini procijeniti te prigovore.

Međutim, danas postoji obilna međunarodna literatura, vrhunskih međunarodnih teologa, filozofa i liječnika koji se pozitivno izražavaju o međugorskim porukama i uopće međugorskim fenomenima pa i samim ukazanjima.

Svakako, posljednja izjava naših biskupa, koja je dana u Zadru 10. travnja 1991. vrlo je teška ako izričito odbacuje međugorska ukazanja, kao nadnaravna. Za tu su izjavu odgovorni naši biskupi, a ne njihovi stručnjaci, barem ne u prvom redu. Ali se iz izjave ipak vidi kako to nije posljednja riječ naših biskupa o međugorskim fenomenima.

Poruke Međugorja su duboko religiozne i na liniji su Evanđelja. Govore o obraćenju, pokori, molitvi, te pozivaju na mir. Kako Vi shvaćate Gospine poruke iz Međugorja?

Poruke Međugorja vrijede za cijeli svijet. Te poruke stoje na crti nove evangelizacije Europe i svijeta. Te poruke posebice traže međusobno poštovanje i ljubav među svim narodima i njihovim religijama, kulturama, društvenim sustavima. Dapače, traže i međusobnu suradnju svih naroda i vjera i svjetonazora.

Možete li nešto više reći o duhovnosti Međugorja u svjetskim okvirima?

U našoj dosadašnjoj evangelizaciji vladala je više polemika koja je tražila zablude protivnih vjera i kultura, tražila je razlike, da se može lakše pobijati „protivnike”. Naprotiv tome, nova evangelizacija traži najprije pozitivne vrednote u svim vjerama i kulturama. Dapače, ona traži neke pozitivne elemente kod mnogobožačkih religija i u njihovim mitovima, pa čak takve elemente traži u suvremenim ateizmima.

Ta nova evangelizacija može predstavljati i nove opasnosti za naše vjernike ako nisu dovoljno poučeni u svojoj vjeri i o vjeri svojih sugovornlika koje susreću u dnevnom životu i na radnim mjestima.
Zato su se neki suprotstavljali i II Vatikanskom saboru, koji je prvi zatražio tu novu evangelizaciju i oštro osudio one koji su je počeli provoditi i koji su primjerice, zatražili ljubav prema inovjercima i bezbožnicima, odnosno da te ljude ljubimo kao sami sebe, tj. ljubav identifikacije, iako su ti ljudi tražili i to da se ne identificiramo u vjeri ili ideologiji s onima koji nisu naša vjera. I sam Ivan Pavao II. bio je teško kritiziran od nekih kada se zajedno molio, zajedno postio i zajedno hodočastio u Asiz s pravoslavnima, protestantlma, budistima, šintoistima, sikhima. To je „inkulturacija” u druge kulture i vjere i nevjere koje nisu moje i koje ja nastojim, na prijateljski način, upoznati s Kristovim Evanđeljem, a Bogu ostavljam da učini svoje. Ta „inkulturacija” u drugoga zahtijeva i veću vjersku izobrazbu i veću svetost. Ali, to je put kojim nas vodi Crkva na crti nove evangelizacije. A to je i Poruka Međugorja: Pomirenje, oproštenje i ljubav prema svim ljudima i njihovim kulturama, da bi ih mogli bolje evangelizirati.

Tko bi sve trebao i može provoditi ta novu evangelizaciju?

Tu novu evangelizaciju još više nego staru, ne mogu provoditi samo klerici, nego i laici, zapravo svi krštenici su zato pozvani izravno od Boga po svom krštenju. Više se ne definira katolička akcija kao „sudjelovanje u hijerarhijskom apostolatu” nego kao „sudjelovanje u Kristovu otkupljenju svijeta”, jer pravo i dužnost sudjelovanja u otkupiteljskom dijelu Kristovom dobivamo svi izravno od Krista, u krštenju i svetom radu, svatko na svoj način.
To je nauk II. Vatikanskog sabora, koji, naravno, traži posluh prema Papi, biskupima i svećenicima. Ali, oni ne mogu zanijekati osposobljenim laicima njihovo sudjelovanje u trostrukoj vlasti Kristovoj: proročkoj, svećeničkoj i pastirskoj. Taj se apostolat mora odvijati u „hijerahijskom zajedništvu”, kaže naš Sabor, a time se promovira dostojanstvo laika i složen rad na spasavanju duša u Crkvi i u svijetu. Međugorske poruke promoviraju suvremeni apostolat laika (pomislimo da se te poruke prenose preko laika i da se daju od Gospe i za laike i za hijerarhiju).

S obzirom na mnoštvo hodočasnika iz cijelog svijeta, mislite li da je fenomen Međugorja pomogao boljem razumijevanju hrvatskih problema u svijetu?

Bilo je rečeno i razglašeno, usmeno i pismeno, po cijelom katoličkom svijetu da su međugorske poruke „najveća laž u povijesti Crkve” i da će one donijeti, dakle, najveću štetu Crkvi i njezinoj povijesti. Sada opažamo obratno. Te međugorske poruke donose obilne dobre plodove Crkvi u Hercegovini. Hodočasnici koji dolaze u Međugorje donose obilunu humanitarnu pomoć Hercegovini, a kojom se koriste i katolici i pravoslavni i muslimani. Ta se pomoć donosi bez ikakvih režijskih troškova obično uz nemale opasnosti, čak više puta opasno i po život donositelja, a i uvijek uz velike teškoće i osobne žrtve dugog i teškog putovanja, osobito iz Italije i Njemačke, pa onda i iz Francuske, Belgije, Irske, Engleske i iz drugih europskih i prekomorskih zemalja, osobito SAD. Ta pomoć i način na koji se donosi znači i autentično svjedočenje o velikoj vjeri i krščanskoj ljubavi darovatelja i donositelja prema našoj Crkvi i svim potrebnima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. To je nov dokaz dobrih plodova Gospinih poruka u Međugorju. Može se reći kako svijet više poznaje danas Međugorje nego Hrvatsku, pa Međugorje ima i tu dobru stranu za nas narod.
A opasnost za našu Crkvu ne dolazi od Međugorja, nego od drugih strana. To je barem očigledno!

Naši biskupi su dosta suzdržani u izjavama o Međugorju. Poznat je stav Mostarskog ordinarijata, Jesu li takvi stavovi donekle obeshrabrili naše vjernike da masovnije hodočaste u Međugorje?

Ja sam uvjeren: da su naši biskupi podržali Međugorje, naš bi se narod u masama bio slijevao u Međugorje i tu obraćao. A s obraćanjem je Gospa obećala mir. Pa i sam Papa Ivan Pavao II. bio je pozvao naše biskupe da se mole „Kraljici mira” za mir u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Poznato je kako je Sveti Otac dao brojne izjave u korist međugorskih poruka. I naši biskupi su se stali moliti Kraljici mira, ako je tako nazvana u Lauretanskim litanijama, ili Gospi u našim raznim svetištima, na primjer Gospi u Remetama, koja je „fidelis advocata Croatiae”, Kraljici mira u župi Hrasno u Hercegovini i tako dalje. Ali, papa je očito mislio na Kraljicu mira, koja se ukazuje u Međugorju.

Mislim da su se naši biskupi odviše povodili za našim profesorima teoloških fakulteta u Zagrebu, Đakovu, Rijeci, Splitu, Sarajevu i komisijama koje su bile mahom izabrane između tih profesora. Teologija mora biti „racionalna”, ali ne ekskluzivno. Privatne objave i uopće misticizam u Crkvi bio je i bit će, dok je Crkve, drugi bitan element u životu Crkve uz racionalnu teologiju. Ali se čini da Duh sveti nije još ušao u naše pastoralne programe. Stoga naši biskupi još nikad nisu javno, zajednički potvrdili i preporučili suvremene obnoviteljske pokrete u Crkvi, kao što su: Marijino djelo (Fokolarini), neokatekumene, neki put razne karizmatske pokrete, pa čak ni naše domaće nove pokrete, kao što je „Branimir”, Križari. Stoga se većina župnika boji uvesti u svoje pastoralne planove te pokrete, pa čak i hodočašće u Međugorje. Što se tiče stajališta Mostarskog ordinarijata, poznato je da se nisam nikada osobno slagao s tim stajalištima: bio sam i ostajem oprečnog mišljenja.

Međugorje se pojavilo na početku raspada komunizma. Može li se u tome vidjeti neka znakovitost?

Kada su južnokorejski biskupi bili u Rimu, „ad limina”, rekli su Svetom Ocu Ivanu Pavlu II. da je on zaslužan za pad komunizma u Rusiji i Poljskoj. Papa je tada odgovorio: „Nisam ja zaslužan, nego Gospa, kad je ona to prorekla u Fatimi i Međugorju”. S tom izjavom Svetog Oca u cijelosti se slažem.

Domovinski obrambeni rat i međugorske poruke; jesmo li mi kao narod odgovorili na Gospine poruke iz Međugorja?

S obzirom na naš domovinski obrambeni rat u odnosu na međugorske poruke, istaknuo bih ove koincidencije: Prvo, Tito je umro 4. svibnja 1980. godine. Srbi su se odmah počeli spremati za rat i za ostvarenje svog vjekovnog sna o Velikoj Srbiji. Gospa kao „kraljica proroka“ je to vidjela; ukazala se kao „Kraljica mira”. Godinu dana kasnije, 24. lipnja 1981. u Međugorju su govorili kako je nemoguće da Gospa toliko govori o miru i kada nema opasnosti od rata kod nas i u svijetu. Kritizirali su „Gospu“ njezini sinovi i kćeri, i još je kritiziraju „da previše govori” svakog dana – o miru. Danas možemo svi vidjeti da je naša nebeska Majka, kao prvo naša zajednička Majka, imala razloga da nas poziva na mir, svakog dana. kada je vidjela s neba što nas čeka od ovog sotonskog rata. A ni oni ostali svijet još nije posve siguran od jednog trećeg svjetskog rata, na koji je upozorila jedna poruka iz Fatime, ako se svijet ne obrati. Drugo, naši biskupi su objelodanili onu svoju tešku izjavu o međugorskim ukazanjima 10. travnja 1991. , a Srbi su u Kninu započeli svoju pobunu u lipnju iste godine sa svojom “balvan-revolucijom”, i to je bio početak srpskog agresvnog rata protiv Slovenije i Hrvatske.

Međutim, Gospa još poziva na obraćanje i mir, pa ne možemo stavljati granice Božjem neizmjernom milosrđa. Za sam, pak, osobno uvjeren da su Amerikanci, primjerice, i Australci bolje odgovorili na Gospine poruke mira, nego mi Hrvati. A mi kao da još ne prepoznajemo glas svoje Majke nebeske. Ne znam može li se to sviđati našem Gospodinu. Nikada nisam agresivno branio Međugorje. ali nikad nisam prestao očitovati javno svoje osobno i privatno uvjerenje da su međugorske poruke autentične i nadnaravne.

Na kraju, možete li kazati koji su vaši razlozi da prihvatite i branite Međugorje?

Nažalost, bio sam slab svjedok, pa nisam imao većeg uspjeha osobito kod kuće. Ali, ipak neka mi bude dopušteno izjaviti da su su naši biskupi znali za to moje uvjerenje, koje sam otvoreno izražavao na sjednicama bivše Biskupske konferencije Jugoslavije. Ipak su me ti isti biskupi, kada sam umirovljen od Svete Stolice 10. rujna 1988. jednodušno zamolili da ostanem i dalje predsjednikom Doktrinalne konferencije BKJ.

Kao takav sam imao pravo aktivno sudjelovati u svim sjednicama BKJ s pravom glasa. Ipak sam zahvalio na takvoj časti. jer sam želio živjeti u skrovitoj tišini. Zahvalio sam se na toj počasti predsjedniku tadašnje BKJ, kardinalu Kuhariću, i svojoj braći biskupima. Stoga se nadam da se neće na mene ljutiti braća hrvatski biskupi HBK, ako sam i ovaj put bio iskren u ovom intervjuu, danom za „Glas mira“.

Iznio sam svoja uvjerenja uz poštovanje prema protivnim uvjerenjima druge braće biskupa, svećenika, redovnika, redovnica i svih krštenika koji misle protivno od mene. Prepuštam zadnju riječ o tome problemu Crkvi i Bogu. Nastavit ću se i dalje svakog dana moliti za našu Crkvu, posebice za braću biskupe, da Gospa, koju svi mnogo poštujemo i sinovski ljubimo, posreduje svojim zagovorom kod svog Sina.

MIR našoj domovini Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Rusiji i cijelom svijetu.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s