DIJALOG S MASONIMA

Materijalisti svih boja, dakle i marksistički materijalisti, ili kako ti ljudi sebe vole nazivati, znanstveni materijalisti, dijametralno se razlikuju od nas monoteista: kršćana, hebreja i muslimana.

Materijalisti naime postavljaju kao početak sveg opstanka i zbivanja na zemlji MATERIJU, dok panteisti svih boja postavljaju kao prvi uzrok svega što postoji i što se zbiva na zemlji APSOLUTNI DUH, to jest Apsolutno duhovno biće: Boga. “Nismo tako ludi da ne bismo vjerovali u Boga”, kažu mudri masoni.

Stoga su boljševici u Rusiji jednako proganjali masone kao i kršćane, hebreje, muslimane, budiste, konfucijevce itd. No, u nekim prilikama masoni i marksisti nalaze zajednički cilj, a to je uništenje kršćanskog monoteizma, osobito katoličkog.

To moramo dobro pamtiti da shvatimo ideologiju masona i njihovu praksu, da mognemo, ako za to imamo uvjeta, uspostaviti dijalog i s našim hrvatskim masonima, koji imaju svoju ložu, a neki mi kažu da imaju i dvije lože u Zagrebu i jednu u Splitu kod Hrvojeve kule, s južne strane Marulićeva trga.

Naši hrvatski masoni nisu imali dopuštenje, za vrijeme komunizma, da otvore svoju ložu u SR Hrvatskoj, ali nisu bili mi proganjani. Neki čak tvrde da je i Tito bio mason. I zbilja, ja sam ga vidio svojim očima jednom, pri kraju njegova života, s masonskim znakom, nakićenoj zidarskoj pregači. U našoj pak demokratskoj suverenoj državi Hrvatskoj, Tuđmanovoj tvorevini, svatko ima pravo na opstanak, sve vjere i nevjere, sve ideologije, osim one nasilne, kao što je fašizam. Međutim Tuđmanova Hrvatska je dozvolila opstanak i političke, kulturne i sve ostale ljudske slobode komunistima, iako su komunisti pristaše klasne države klasnog morala. Klasne demokracije, klasne diktature, klasne revolucije. I tako je komunizam u Hrvatskoj preživio i danas prijeti da ponovno preuzme vlast u našoj napaćenoj domovini.

Lenjin, u svojoj knjizi: “Materijalizam i empriokriticizam”, izdanoj u hrvatskom prijevodu, odmah nakon rata u Zagrebu, kaže da su panteisti “ošamućeni njemački profesori”, jer, nastavlja Lenjin, “ili postoji Bog koji je sve stvorio iz ništa, ili postoji samo stvaralačka materija iz koje je, kvantitativnim početnim gibanjem, nastala nova kvaliteta, koja je vredmja od čitavog svemira, to jest SAMOSVIJEST razumnog čovjeka, ako ja nastaje iz materije i s materijom nestaje, a Bog, kao apsolutno duhovno biće je iluzija”.

“APSOLUTNI DUH” je dakle temelj s kojega se može početi dijalog s masonima.

Osim toga Apsolutnog duha masoni uče da postoji u čovjeku utjelovljenje Apsolutnog duha, u nekima u većoj, a u nekima u manjoj mjeri. Dakle ne postoji Apsolutni duh kao transcendentalno biće sa svojom transcendetalnom egzistencijom i svojom transcedentalnom samosviješću i slobodnom voljom. Taj apsolutni duh – Bog se razvija doduše prema svojim unutarnjim duhovnim snagama, ali taj je razvoj NUŽAN, bez njegove vlastite samosvijesti i bez njegove slobodne volje. Zato ne možemo tražiti Boga izvan ovog materijalnog svemira u kojemu se on utjelovljuje i dalje razvija, a dolazi do svijesti tek u ČOVJEKU, pa izvan čovjekova razuma ne treba tražiti nekog većeg razuma koji bi nam čak diktirao da vjerujemo u ono što ne razumijemo i neke vječne moralne zakone. Čovjek je sam sebi mjerilo istine i morala. Što je netko – bilo pojedinac čovjek – bilo NAROD – razvijeniji, bogatiji, civiliziraniji, kulturniji, organiziraniji, kao narod, to je Bog u njemu više utjelovljen. Bog nije Bog siromašnih duhom, onih koji plaču, onih koji su krotki, koji su čista srca, koji su mirotvorci, koji su progonjeni, ne – Bog je Bog onih koji su jači, tvrdio je Hitler i nadodao – “a to je njemački narod über alles” – dao je on ugravirati na pojasevima svojih vojnika “GOTT MIT UNS” – Bog je s nama/jer smo jači.

Masoni poštuju i Krista, kojeg slikaju na zidovima svojih loža, kao čovjekoljupca, zajedno s Muhamedom, Mojsijem, Sokratom, Platonom, Aristotelom, Budom itd.

Masoni ipak žele prodrijeti i među siromašne slojeve koje žele ojačati ekonomski i kulturno, pomoću svojih Rotary klubova i svojih Lions klubova. Tako sam i ja jednom dobio u Splitu, nakon što sam umirovljen, nakon što je osnovana demokratska suverena država Hrvatska, pozivnicu da se upišem u taj Lions – Lavlji klub, koji će se brinuti za održavanje i obnovu Dioklecijanove palače. Ja nisam tada imao pojma o tim Lavljim klubovima pa sam poslao odmah svoj skromni novčani prilog i obećao suradnju za obnovu Dioklecijanove palače. Naravno, kad sam doznao o čemu se tu radi, poslao sam otkaz za učlanjenje u Lions Club.

Masoni, u novije vrijeme, počeli su se služiti osnivanjem “Sotonskih crkava”. Tako je u Vjesniku objelodanjen, početkom ove godine, u Zagrebu, razgovor s poglavarom Sotonske Crkve g. Zlatkom, na čitavu jednu stranicu, a naša vrijedna studentska Nova tribina (usp. Split, Nova tribina 1999.) himnu u čast Sotone koju da pjevaju u Italiji u nekim masonskim ložama i prigodom “crnih misa” koje se održavaju, pod okriljem masona i u našem Zagrebu. Evo te himne.

I već dršću biskupske mitre i kraljevske krune
živio, o Sotono,
o buntovniče, o osvetnička snago razuma!
Slava ti, velikodušni buntovniče!
Dižem svoju čašu: za slobodu, onu ugnjetavanog ljudskog duha.
Obori lažno prijestolje Petrova nasljednika!
Obori u prašinu s tijarom i mitrom!

Ovo veličanje Sotone uzela je talijanska masonerija za svoju himnu. (Usp. Split, Poljana Grgura Ninskoga 5/1: Nova tribina, br. 18. Kolovoz 1999. str. 43)

Ista se himna u čast Sotone pjeva i na ritualnim sastancima “crnih misa” na kojima se oskrvnjuju posvećene euharistijske hostije, koje neki članovi donesu iz naših crkava sa svojih prividnih pričesti.

Te dakle sotonske crkve i crne mise spadaju u suvremene metode koje masonerija upotrebljava da sruši Katoličku crkvu.

To nije neko teoretsko razmišljanje, nego svakidašnja stvarnost koja legalno djeluje u našoj demokratskoj državi i u demokratskim državama svijeta.

Masoni vjeruju u drugi duhovni svijet.

Imam pred sobom knjigu: “Ovo je moja riječ a i Evanđelje Isusovo. Kristova objava koju svijet ne poznaje”. Izdavač Univerzalni život, 10000 Zagreb, Brešćenskog 4. Prijevod s njemačkog jezika.

U podnaslovu se dodaje slijedeće objašnjenje: “Život u Bogu je vječno tekuća energija, onako kako je čovječjem djetetu, našoj sestri Gabrijeli pritjecalo iz vječnoga izvora, bilo nam je malo po malo predavano. Krist otkupitelj svih ljudi i duša, vladar kraljevstva mira, predaje nam SVOJU riječ, kako bismo u njoj spoznali svoj životi tako ga uredili bude Bogu ugodan” – i dalje u podnaslovu, na slijedećoj strani / bez broja, kao daljnji podnaslov:

“Krist, Sin Božji, Svevladar Neba, Otkupitelj svih ljudi i duša, gradljtelj i vladar Kraljevstva Božjeg na Zemlji, otkriva svoj život, mišljenje i djelovanje kao Isus iz Nazareta”.

U knjizi se dalje tumači kako je dosadašnje Evanđelje vrijedilo do našeg doba ikako su propovjednici toga Evanđelja trpjeli i umirali za istinitost toga Evanđelja koje su nama predali, ali ovo NOVO EVANĐELJE koje nam otkriva Isus iz Nazareta preko VIDJELICE GABRIJELE treba jednakom ljubavlju primiti, iza to NOVO EVANĐELJE biti spremni trpjeti i umirati kao njegovi svjedoci – Martyres – jer da isti Isus govori u dosadašnjem Evanđelju i u svom novom Evanđelju.

Isus iz tog novog Evanđelja nam se predstavlja ne kao Bogočovjek nego kao izvanredan velik prorok, iznad svih ostalih proroka tako da On zaslužuje da se na njemu, a ne na drugim prorocima (Buda, Muhamed, Sokrat, Platon, Aristotel itd.) gradi Novi svijet- NOVO DOBA – NEW AGE.

Taj Isus nam, na primjer otkriva sada da je on bio oženjen s Djevojkom Mirjam i da je s njom živio nekoliko godina, prije svog javnog djelovanja, jer je morao, kao otkupitelj svijeta, muškog i ženskog, upoznati u braku i ženski svijet. Taj se i takav Isus iz Nazareta objavio našem svijetu preko vidjelice Gabrijele i ova je knjiga napisana prema objavi dobivenoj malo po malo, od iste vidjelice, koja proriče i buduće događaje i čini čudesa. Ta je vidjelica Njemica Gabrijela pozvala svoje pristaše i sazvala, prošloga ljeta, kongres svojih pristaša i simpatizera. Doznao sam da su bili pozvani i neki intelektualci iz Splita, na primjer moj (polu)brat Ivan Tadin, diplomirani psiholog, koji je doznao za knjigu o kojoj ovdje govorim i istu knjigu je naručio i kupio na adresu izdavača u Zagrebu, za ciglih 111 kn, 970 stranica na prvorazrednom papiru i prvorazrednim uvezom (naravno da se moj brat nije odazvao pozivu, ali su sigurno neki naši ljudi tamo otišli, jer pripadaju tom NOVOM DOBU kao članovi ili kao simpatizeri i koji su članovi Sotonske crkve u Zagrebu, navodno ih ima 300, a još više onih koji se pripravljaju kao kandidati u posebnom tečaju da se što čvršće privežu uz sotonsko kraljevstvo kad se jednom nađu dostojni da u to kraljevstvo uđu predajući svoje duše svom novom kralju Sotoni.)

Čini mi se da je danas taj pokret NOVO DOBA najopasniji i za našu Crkvu kao i svaku pozitivnu religiju, jer hoće da izbriše sve religije na svijetu i da stvori jednu Novu religiju čistog humanizma, bez ikakvih obreda, kao što su naši sakramenti, od krštenja do Euharistije, svetog reda i ženidbe, da dokine svaku religioznu vlast na zemlji, od pape do posljednjeg svecenika, rabina, imama itd, jer se obećava, preko proročice Gabrijele da će duh Božji sve ljude tako neposredno prožeti da nikakve vlasti neće trebati, pa s vremenom ni civilne, ni policijske, ni vojne, jer će svi ljudi biti BOLJI LJUDI a nepošteni će iščeznuti s lica zemlje (dakle ono što mi vjerujemo da će se dogoditi u Kraljevstvu nebeskom). Zagrebačkoj gđi Mirti, čestitoj ženi, majci više djece koja živi u čestitom braku, koja je tom duhu koji joj je govorio bila i povjerovala, ali ju je jedan egzorcista, kako sam obaviješten od pouzdanog izvora, oslobodio od njezinog zlog duha, tipičnog Antikrista, koji ne niječe Boga, nego sam sebe proglasuje Bogom i traži da mu se ljudi u crkvama klanjaju kao Bogu. (usp. Otkrivenje…)

Što nam govori, u citiranoj knjizi “proročica” Gabrijela, dotično preko nje, naši suvremeni masoni, o SVRŠETKU SVIJETA I ČOVJEKA? KAKVA JE NJIHOVA ESHATOLOGIJA? MOŽEMO LI NEŠTO I OD NJIH NAUČITI?

Želim ovdje o tom progovoriti s ljubavlju i razumijevanjem prema ljudima koji su u zabludi, ali i zabludu s ljubavlju promotriti, ne bude li se kakvo zdravo zrnce i u zabludi uspjelo otkriti.

Dakle masonski panteizam od davnih svojih dana uči da nema raja, ni pakla ni čistilišta. U raju je samo neizmjerni i apsolutni Duh, kojega nazivamo Bogom, ali koji nema svoje osobnosti (samosvijesti). Ljudske duše su besmrtne, ali samo čiste duše od svih poroka (naravno prema masonskoj etici, koja je prilično komplicirana i veoma se razlikuje od evanđeoske etike, dotično morala opće čovječanske ljubavi), dakle samo “čiste duše” nakon smrti ulaze u taj Apsolutni neizmjerni duh u kojem se one radosno utapaju kao što se rijeke utapaju u more prema kojem rijeke radosno hrle, ali u moru izgube svoj identitet. Kao i “čiste duše” gube svoj identitet u masonskom Bogu. A što je sa zlim dušama?

One se moraju podvrći REINKARNACIJI, ponovnom utjelovljavanju, bilo da u tom času uđu u tek začeto, još nerođeno dijete (jer po masonima duša ulazi u ljudski zametak nakon rođenja) pa onda to dijete previše plače, razboli se i umire. Za tim djetetom ne treba plakati, jer se je u njegovim mukama ČISTILA neka duša, ponovno reinkarnirana, koja onda ili se odmah utapa radosno u “Bogu” ili se mora još reinkarnirati dok se potpuno ne očisti.

Međutim kako ima više umrlih zlih ljudi nego se toga dana rodi djece, većinom se duše zlih ljudi reinkarniraju u nekoj životinji. Stoga nikad ne znamo da li je u nekoj životinji neka ljudska duša, pa stoga proročica Gabrijela i Mirta, prije svoga ozdravljenja, uče da su naši bližnji „svi ljudi i sve životinje“, pa stoga ne smijemo klati životinje i jesti njihovo meso, nego da svi moramo biti u prehrani vegetarijanci.

Ako usporedimo to čišćenje zlih ljudi u životinjama s našim čistilistem, onda mi se čini da je naše čistilište stoput razumljivije i logičnije. Ali naše stanje u čistilištu pretpostavlja da umrle duše sačuvaju svoj identitet i u raju, i u čistilištu i u paklu, dok svega toga nema u masonskoj eshatologiji, pa se sve mora zbiti na ovom svjetu.

Čini mi se ipak da nam masonska nauka o čišćenju duše poslije smrti pomaže da shvatimo potrebu čišćenja duše poslije smrti, ali ne u reinkarnaciji, nego u kršćanski shvaćenom čistilištu, koje se ne zbiva u nekom prostoru ni u vremenu, jer se tu radi o duhovima koji žive izvan prostora i vremena, nego o stanju koje se preobrazuje od nesavršenog bića u savršeno, koje ljubi Boga zato što je On Bog, a ne zato da se što prije oslobodi mučne svoje preobrazbe i zato da što prije uđe u Raj. Jer jedino savršena ljubav i savršeno kajanje za sve počinjene grijehe za koje se je duša pokajala već prije smrti i dobila oproštenje od Boga – je ono što vrijedi. Stoga danas neki karizmatički pokreti u crkvi tvrde da Bog koji je sama ljubav takove duše ODMAH prima u svoje Nebesko Kraljevstvo.

No čini se da treba u čistilištu doći malo po malo do savršene spoznaje o Bogu i okajati SVE POČINJENE GRIJEHE SAVRŠENOM LJUBAVLJU i tek onda takve pokajane duše odlaze u raj. A Crkva moli za pokojne i nakon 100 godina da se oslobode čistilišnih muka i odu u nebesko kraljevstvo vječne radosti i vječnoga mira.

Mora se, dakle, primjetiti da mi duše u čistilištu prizivamo da nam pomognu u nevoljama, jer ih nazivamo, a one to i jesu, “SVETIM DUŠAMA”. Moramo reći da su dušama u čistilištu Bog i draga Gospa bliži nego nama, jer oni zbog savršene vjere ne mogu više griješiti pa Bog njihove molitve rado uslišava kad mole za nas. Mi smo naravno u zajedništvu molitava i s dušama u čistilištu i s dušama u nebu, jer sačinjavamo JEDNO OPĆINSTVO SVETIH, to jest JEDNU CRKVU, ONIH KOJI SU U SLAVI, ONIH KOJI SE ČISTE I ONIH KOJI SU NA PUTU prema Kraljevstvu nebeskom, kako kaže naš Koncil.

Split, 29. studenoga 1999.