POSJET GOSPOĐE VASSULE RYDEN SPLITU

Mons. Frane Franić, nadbiskup splitski u miru
03.04.1995.g.

Izvješće

Kada su splitski prijatelji Gospođe Vassule Ryden čuli da ona dolazi u Zagreb i Đakovo, odmah su pisali obitelji Pavlišić u Zagrebu, da li bi bilo moguće da ona posjeti i Split, naravno uz prethodnu dozvolu splitsko-makarskog nadbiskupa Mons. Jurića. Odgovoreno im je iz Zagreba, od obitelji Pavlišić, da je Vassula spremna doći u Split i dati svoja svjedočanstva o PORUKAMA koje Isus daje svijetu preko nje, naravno ako nadbiskup Ordinarij to dozvoli.

Splitski prijatelji gospođe Vassule Ryden su tada sastavili mali odbor, koji se je sastojao od profesora teologije u Splitu oca Josipa Marcelića, franjevca trećoredca, don Bože Medvida župnika u Jelsi na Hvaru i gospodina Jerolima Ordulja. Njima se je odmah priključio i nadbiskup Mons. Frane Franić.

Prvo što je taj odbor trebao riješiti bilo je pitati dozvolu da gospođa Vassula Ryden dođe u Split, da dade svjedočanstvo o svojim mističnim iskustvima koje ima od 1985. do danas i da to svjedočanstvo dade u konkatedralnoj dvorani sv. Jeronima. Dozvola je zamoljena od nadbiskupa-ordinarija splitsko-makarskog Mons. Ante Jurića, koji je dozvolu dao. Odmah smo obavijestili obitelj Pavlišić u Zagreb o dobivenoj dozvoli i zamolili da nam se odredi nadnevak kada Vassula može doći u Split. Dobili smo ubrzo odgovor da je za Split određen dan 3. veljače uvečer. Poslan nam je i plakat na kojemu smo bili uvršteni za spomenuti nadnevak.

Napisali smo ipak i svoj letak o tom važnom događaju za Split i dijelili ga iza svetih misa pred raznim crkvama u Splitu, u nedjelju 28. siječnja. Odaziv je splitskih katolika bio izvanredan, neočekivan. Da smo znali za takav odaziv, bili bismo unajmili za tu večer veliku košarkašku dvoranu Kroacije. Ovako su se mnogi morali vratiti kući, jer uopće nisu mogli ući ni u predvorje dvorane sv. Jeronima u konkatedrali. Procijenili smo da je u toj dvorani i pred njom, u ozvučenim prostorima, bilo nazočno preko 1500 osoba. Sve je bilo prenatrpano, tako da se više nismo mogli ni kretati kroz to mnoštvo, koje je željno očekivalo svjedočenja Vassule, grčke pravoslavne, vrhunske suvremene mističarke koja ispovijeda sve katoličke istine, na primjer priznaje INTEGRALNI PAPIN PRIMAT, Bezgrešno začeće itd., ima duhovne savjetnike, redovitog ispovjednika katoličkog svećenika i proživljuje katoličku duhovnost.

Ona sebe naziva, po naputku samoga Isusa, Vassula od Presvetoga Srca, što odudara od pravoslavnog mentaliteta. A ipak se krsti po pravoslavnom običaju s tri prsta, neće da pređe (formalno) u katoličku Crkvu, jer kaže da je čitava Crkva kroz 10 stoljeća priznavala papu vidljivom glavom Crkve na istoku i na zapadu.

Te večeri je stigao iz Herceg-Bosne i otac franjevac prof. dr. Ljudevit Rupčić, da i on javno posvjedoči svoje pristajanje uz autentičnost Vassullnih nebeskih poruka. Pošto je Vassula kasnila tri četvrt sata, a narod je bio već sakupljen u dvorani sv. Jeronima i pred tom dvoranom (kako rekosmo u ozvučenim prostorima), g. Jerolim Ordulj, taj zaslužni čovjek za organiziranje redovitih hodočašća u Međugorje i pristaša Vassule, koji je napisao letak kojim je pozvao Splićane na Vassulina svjedočenja, izmolio je s narodom krunicu, a onda je o. Ljudevit održao predavanje o svojim vezama s Vassulom te istaknuo kako je došao od sumnje do uvjerenja da je Vassula autentična “vidjelica” koja dnevno 6 sati moli i kroz te molitve doživljuje, po njegovu čvrstom uvjerenju, vrhunska mistična iskustva u kojima Isus, služeći se njezinom rukom, piše, na engleskom jeziku, svoje poruke Crkvi i svijetu, posebno o potrebi brzog sjedinjenja Crkava: Katoličke, Pravoslavne i Protestanske. O. Ljudevit je posjećivao Vassulu u njezinoj kući, bio je jednom nazočan njezinom proživljavanju Muke Isusove, kada ona u ekstazi zauzima položaj Krista na Križu i tako ostaje 3 sata, u takvom teškom položaju. Tada je nazočni ne mogu niti malo pomaknuti s mjesta na kome leži (na podu), da bi je prenijeli na krevet. O. Ljudevit je rekao da je taj prizor proživljavanja Muke Isusove od Vassule “veličanstven prizor” u kojem je Vassula očigledno trpjela smrtne muke, ali da je njezino lice sjalo nebeskim sjajem, nikad viđenim na ovoj zemlji: nije tu bilo ni traga nekoj potištenosti ili očajanju, nego je sjao, kroz bolno lice, izraz neobjašnjive predanosti Bogu, nebeske ljubavi i radosti, spojene dakle s neizrecivim bolima. Nakon oca Ljudevita dao je don Božidar Medvid sakupljenim vjernicima opširne informacije o Vassulinu životu i porukama, koje su tiskane u pet knjiga, prevedenih na hrvatski jezik, od gospođe profesorice Marije Dragice Vukić.

Napokon je stigla gospođa Vassula u pratnji svoga duhovnog vođe teologa svjetskoga glasa, irskog svećenika, oca Michaela O’Carolla. Odjeknuo je dvoranom urnebesni pljesak. To su bili, u neku ruku, “lagani entuzijazmi” ali ne i fanatični “psihopatološki entuzijazmi”, kako ih neki, koji nisu možda nikada ni vidjeli ni Vassulu ni Međugorje, nazivaju. Takovi entuzijazmi su se zbivali kada je Isus prolazio kroz ulice i puteve Starog Izraela, dok je hodao po zemlji i činio čudesa propovjedajući o Kraljevstvu Božjem. Običan svijet se je oduševljavao Kristovim riječima i čudesima, ali ne i pismoznanci i farizeji.

O’Caroll je održao svoje predavanje u kojemu je pozdravio nazočne predstavivši se kao “irski svećenik”, dodavši da Irci dobro razumiju borbu hrvatskog naroda za njegovu slobodu, jer je povijest Irske slična povijesti Hrvatske. Tom tvrdnjom je govornik izazvao buran pljesak i osvojio simpatije publike.

Nakon njega je uzela riječ Vassula. Ona je ispričala svoj život prije obraćenja: život jedne Grkinje, koja je krštena u pravoslavnoj Crkvi u Egiptu, gdje je i rođena. Ona nikada poslije krštenja nije zavirila u Crkvu, osim u prigodama sprovoda i vjenčanja, kada je ulazila u pravoslavne crkve zbog građanske uljudnosti. Ona je završila škole i akademiju likovne umjetnosti.

Poslije se je afirmirala kao slikarica, bavila se je športom/tenisom, u kojem je osvojila prvenstvo u Bangladešu. Bavila se je i manekenskim poslom. Sve je ona to javno priznala.Vjenčala se je u pravoslavnoj crkvi i poslije, po pravoslavnom bračnom pravu se je i rastavila pa onda opet vjenčala s gospodinom Rydenom, jednim Šveđaninom, s kojim ima dva odrasla sina, pa se je i s njim ponovno vjenčala, po pravoslavnom bračnom pravu, 1990. u pravoslavnoj crkvi.

Dakle Isus je nju uzeo, slikovito govoreći, iz moralnog blata i po malo je doveo, kao izvrstan pedagog i prijatelj, do sadašnjeg stanja kada je njoj Isus sve: život i smrt.

Vassula je govorila preko jedan sat i upućivala slušatelje da čitaju njezine knjige, u kojima se nalaze potanki izvještaji, pisani od samoga Isusa, koji se je pri tom služio njezinom rukom. Kako rekosmo gđa profesorica Marija Dragica Vukić prevela je pet Vassulinih svezaka, a šesti se nalazi u tisku.

Vassula je istakla, u svom predavanju, kako Istočna Crkva štuje Isusa kao Pantokratora, Svevladara svemira i ljudi, i tu je izvor STRAHA koji vlada u Pravoslavnoj Crkvi pred Isusom, dok se je u katoličkoj Crkvi više isticala NJEŽNA LJUBAV ISUSA prema ljudima kao Dobrog pastira. Ta se je biblijska slika Isusa razvila na Zapadu u sliku SRCA ISUSOVA prema kojemu se rađa INTIMNI ODNOS NJEŽNE LJUBAVI NJEGOVIH VJERNIKA. Ne treba odbacivati ISUSA KAO PANTOKRATORA NI KAO PRESVETO SRCE, jer je STRAH koji njeguje Pravoslavna Crkva pred Isusom dar Duha Svetoga i početak Mudrosti, nego treba spajati te dvije slike o Isusu i nježno ga ljubiti kao što On nas svojim Srcem ljubi i ujedno imati sinovsko strahopoštovanje prema Isusu, jer je On uvijek naš Bog, naš Jahve, naš Aba, ali uvijek i naš prijatelj, koji prema nama osjeća nježnu ljubav, s nama trpi kada sagriješimo i kada trpimo, osobito, ako trpimo zbog pravde, ali i kada smo krivi, tumačila je svjedočeći Vassula.

Predavanje oca O’Carolla prevađala je s engleskoga splitska profesorica, a Vassulino predavanje gđa Vukić.

Nakon večere u stambenim prostorijama Konkatedrale Vassula je sa svojim pratiocima prenoćila također u spomenutim prostorijama Konkatedrale.

Sutradan, nakon doručka, Vassula i njezini pratioci pošli su, u dva automobila naše konkatedrale, u MEĐUGORJE, gdje je prisustvovala svetoj misi, zahvalila se Bogu i Kraljici mira za milosti koje je primila u Hrvatskoj i koje je Isus Krist podijelio, u toj prigodi, hrvatskom narodu. Ovdje donosimo PORUKU KOJU JE ISUS DAO PREKO VASSULE, dne 2. veljače ove godine, u Zagrebu, za Hrvatsku.

Prigovori

Sada bih spomenuo neke prigovore koje sam čuo u Splitu ili čitao u nekom članku u našoj splitskoj novini “Slobodna Dalmacija” i o kojima smo mi ovdje raspravljali.

1.
Napisano je, u spomenutom članku, koji je objavljen u “Slobodnoj Dalmaciji” malo dana nakon što je Vassula otputovala iz splitske zračne luke, na povratku iz Međugorja, 4. veljače. Prigovoreno je, da je Vassula bila svjetska mondena dama, da je bila športašica, manekenka, dakle moralno pokvarena osoba, i da je ona svoju PORUKU Hrvatskoj napisala na grčkom jeziku, premda se sve ostale njezine poruke pišu na engleskom jeziku, i da je time pravila promidžbu svojoj pravoslavnoj Crkvi u hrvatskom katoličkom narodu.

Što se tiče prvog prigovora, Vassula je sve to izrekla pred publikom u Splitu. Te činjenice samo još jače osvjetljavaju nama neshvatljivu MILOSRDNU IJUBAV PRESVETIH SRDACA ISUSA I MARIJE.

O drugoj poteškoći smo utvrdili da je nama u konkatedrali gđa Dragica M. Vukić dala svoj rukopisni prijevod s engleskoga originala, koji je na brzinu u Zagrebu napravila, mi smo taj njezin prijevod fotokopirali i original gđi Vukić povratili.

Uostalom što je nama engleski jezik bliži od grčkoga! Ta na grčkom jeziku je napisano čitavo Sv. Pismo novoga zavjeta. A to je materinski jezik Vassule. Isus bi nas bio počastio da se je poslužio za nas grčkim jezikom, posebno nas u Splitu, kada znamo da i ime našega grada potječe iz pohrvaćenoga grčkoga izraza PATATION. Možda taj prigovor potječe od toga što Vassula iza poruka Isusovih obično stavlja znak RIBE i natpis IHTYS (riba) što je znak Isusov. “Jesus Xristos Theu Hios Sotar”.

2.
Rečeno je u Splitu da Bog nije s Vassulom, jer je bogata, a Bog da ne voli bogataše. Odgovarali smo, da Vassula nije bogatašica, posebno da se ne obogaćuje svojim misionarskim putovanjima. Njezin muž je visoki namještenik Ujedinjenih naroda, sekcije FAO, i njezina obitelj živi od te činovničke plaće. Uostalom neki proroci Starog zavjeta bili su bogati: David, Izaija, Danijel.

3.
Rečeno je da je Vassula protiv Međugorja.
Odgovarali smo tim dobronamjernim hodočasnicima u Međugorje, da je Vassula bila TRI PUTA u Međugorju i da je o. Ljudevit Rupčić dokazao da je Vassula zapravo izrasla iz Međugorja, jer ona dopunja Međugorje pokazujući da je za obraćenje potrebna CJELOVITA VJERA svih objavljenih istina, kako ih naučava papa, a ne kako ih naučavaju neki liberalni teolozi, odviše racionalistički raspoloženi (u koje nikako ne spada o. Rupčić). Zato je mnogi zapadni teolozi ne vole, nego joj se žestoko protive, kao i Međugorju.

4.
Neki su u Splitu govorili da se ne može reći da ISUS TRPI U NEBU zbog nas ljudi, zbog naših grijeha, zbog naših patnja, osobito onih nevinih ubijenih i masakriranih u ovom našem ratu, potjeranih iz vjekovnih ognjišta, zbog tolikih ljudi, koji padaju svakog časa u pakao, a za koje je on umro na križu, zbog dvostrukog slavljenja, u razne dane, Uskrsa, zbog podjeljenosti Njegova Otajstvenog Tijela, Njegove Crkve, kojemu je Tijelu On Glava; da Isus ne može trpjeti u svakoj svetoj misi, a tako ni Gospa, ni ostali nebesnici s anđelima, posebno da Presveto Trojstvo ne može trpjeti zajedno s ljudima makar se Bog nazivao našim Ocem, prijateljem i zaručnikom naših duša i naše Crkve.
Odgovarali smo na taj prigovor da Bog ne može ostati INDIFERENTAN na naše grijehe i na naše patnje. Posebno Isus, kao GLAVA svoga mističnoga Tijela ne može ne suosjećati, dakle i trpjeti, zajedno sa svojim Tijelom, kao glava toga Tijela.

Ali kakvo je to nebesko trpljenje u Bogu, u Isusu Bogo-Čovjeku u Gospinim anđelima i ostalim nebesnicima, nije nam dano da razumijemo. To ćemo razumjeti tek kada dođemo, ako to bude Volja Božja u nebo.

U Svetom Pismu se kaže da se “Bog srdi”, da se Bog s anđelima “raduje” više nad obraćenjem jednog grešnika, nego nad 99 pravednika kojima obraćenja ne treba. Ako se Bog srdi i raduje s ljudima, onda je jasno da On s njima i trpi, ali na božanski način, nama neshvatljiv, pa ga zato zovemo “mističnim”, to jest otajstvenim, nerazumljivim nama ljudima dok smo na zemlji.

5.
U svezi s Vassulom i Međugorjem ovdje se je komentiralo da krvave suze kipića kupljenog u Međugorju, koji predstavlja Kraljicu mira, a koji je kipić plakao devet puta od 2. do 7. veljače, krvavim suzama u CIVITAVECCHIA, gradiću blizu papinskoga Rima. Pošto je sveučilišna klinika “Gemmelli” u Rimu posvjedočila da se radi o pravim ljudskim suzama i pošto se nije otkrila nikakva prevara, mi smo ovdje, u našem užem krugu, povjerovali u autentičnost tih krvavih suza koje označuju stvarno, iako mistično, trpljenje Gospe u nebu.

Te krvave suze mogle bi značiti, po našem skromnom, ali čvrstom uvjerenju, neke nevolje koje bi mogle snaći papinski Rim, dakle i čitavu Crkvu, prije konačne pobjede Krista u Svijetu, koji pobjedu naš papa Ivan Pavao II. proriče da bi se imala dogoditi prigodom Velikog Jubileja, koji će Crkva slaviti na prijelazu iz drugog u treći milenij od rođenja Isusova, 2000. godine. Uostalom Gospa je više puta plakala i u Međugorju pred vidiocima, dakle mističnim suzama. Stoga mi ovdje molimo za taj POVIJESNI SLAVNI DOLAZAK KRISTOV NA OVAJ NAŠ IZMUČENI SVIJET, razderan od grijeha, a posebno molimo za slavni dolazak, povijesni, ne posljednji, u našu HRVATSKU DOMOVINU.

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s